Kao u kakvoj americkoj biografiji holivudskih zvijezda, Osman Hadzic, pripadnik mladje generacije folk interpretatora, rodjen je kao prvo od sedmoro djece, u bajkovitoj zapadnobosanskoj carsiji, u Cazinu. U pronalazenju svoje vlastitosti i osebujnosti, u traganju za unutarnjim iskonskim talentima, okusao se radeci u zeljezari, pa kao fizicki radnik na gradjevini, trgovac. U medjuvremenu zavrsava Srednju elektrotehnicku skolu. Mislio je kako je vazan i papir o obrazovanju. "Pjevacima i fakultet moze dobro doci, ali nije neophodan", reci ce u jednom od svojih brojnih intervjua.

No, ljubav prema pjesmi, koju je naslijedio genetski, od oca i majke, ne prestaje da intrigira dusu cazinskog srednjoskolca. Sanjajuci nastupe pred velikim auditorijumom, slusajuci muzicku trpezu Radio Cazina, zaljubljujuci se, kako to vec biva u srednjoskolskom razdoblju, u osami cita djela Mese Selimovica, preferirajuci "Dervis i smrt" i "Tvrdjavu", "jer su otkrivali unutarnju dusu Bosne i bosanskih naravi na nacin kakav u svakodnevnom zivotu ne perepoznajemo na prvi pogled". A sklonost ka avanturama i putovanjima, zelji pojedinca da traga za nepoznatim, pronalazi u dijapazonu literature kakvu je pisao Ernest Hemingvej.

Nastupajuci sirom Evrope, niti jedan koncert ne izdvaja posebno. Jer svaki kontakt s publikom drzi jednako vrijednim i vaznim. Voli novu publiku, a pri tom zadrzati onu koja ga poznaje. "Najveca radost je kada publika pjeva kao dobro uvjezban hor, koja zna moje pjesme naizust". Kada govori o uzorima, Osman Hadzic istice rahmetli dedu.
Sa radoscu se sjeca ucitelja Bece koji je ostavio je neizbrisiv trag u njegovom zivotu. "Zvali smo ga Legenda". Odabir partnera za pjevanje u duetu, odredila bi dobra pjesma i pozitivno zracenje licnosti pretpostavljenog clana dueta.

Da nije pjevac opet bi bio pjevac. Nedosanjani san, davno, bio je zaigrati u fudbalskom mecu na Kosevu, Marakani, Maksimiru... A danas bi to samo i jedino bio muzicki nastup pred prepunim gledalistem pomenutih stadiona. Osim vlastitih, voli slusati domaci pop, rock i folk. "A bude tu i klasike, poput Pavarotija", kaze Hadzic. Sve koncerte smatra podjednako znacajnim za karijeru u cjelini. Niti jedan ne bi izdvojio. Kad je rijec o prijemu publike, u posljednje vrijeme gdje god se pojavi jednako ga vole.
Spotove kojima prezentira svoje pjesme prave ljudi od zanata. "Ne mijesam im se u posao". Spot za svoju pjesmu "Prezime" smatra najbolje uradjenim do sada.

Smatra da bi se i specificna folk osjecajnost mogla uvrstiti u takmicenje za predstavnika BiH za Pjesmu Evrovizije. "Rado bih nastupio na takmicenju za Eurosong", zavrsava Hadzic u krokiju za njegovu WEB stranicu. Time ce njegovim obozavaocima svih uzrasta i oba pola, biti omoguceno da saznaju koji detalj vise o Osmanu Hadzicu. Vrijeme informaticke globalizacije iznjedrilo je takvu mogucnost i potrebu.